Naslovna / Građani i grad / Savudrija

Savudrija

Područje Savudrije najzapadniji je dio istarskog poluotoka. Sa sjeveroistočne strane, strma i visoka obala ponire u Piranski zaljev, a pri samom rtu obalna crta naglo zakreće prema jugoistoku. Ostatak područja zavala je blagog nagiba koja se pruža prema jugozapadu. Slojevi crljenice u okolici Savudrije dostižu i debljinu od sedam metara. Duž sjevernog oboda rta nalaze se slojevi lapora koje je donedavno eksploatirala tvornica cementa u Umagu. Biljni pokrov sačinjavaju samonikle šume, te pošumljena zemljišta.

Dendrološki sastav samoniklih šuma čine zimzelene vrste, hrast i submediteranska vegetacija, a na pošumljenim su područjima uglavnom zasađeni borovi. Izuzetno plodna zemlja pogodna je za uzgoj žitarica, vinove loze, maslina i stočne hrane.U pretpovijesnom razdoblju na širem području nalazila su se gradinska naselja među kojima valja istaći gradine na brdu Sv. Petar i Romanija, a ulaskom u sastav Rimskog carstva grade se brojne ladanjske vile o čemu svjedoče brojni nalazi.

Lokalitet je izvorno poznat pod imenom Silboris, a kasnije Silbonis i Silbio. Nepoznati Ravenjanin spominje Silvium, a u Tabuli Peuntingeriani navodi se lokalitet po imenu Silvo. Savudrijska luka imala je velik značaj pošto je pružala siguran zaklon pred burom i jugom. Luka je postojala već u antičko doba; naime, Rimljani su izgradili s obe strane zaljeva jake lukobrane te pristanište s operativnom obalom. Ostaci rimske luke vidljivi su ispod mora, a prigodom nedavnog uređenja luke izvšena su arheološka podvodna istraživanja koja su omogućila djelomičnu rekonstrukciju antičkog obalnog zida.
Na ulazu u luku s lijeve strane nalazila se kula-svjetionik. Padom Rimskog carstva životne se prilike stubokom mijenjaju; gospodarstvo opada pred stalnim najezdama barbarskih plemena. Godine 827. Savudriju napadaju i pljačkaju neretljanski gusari, pri čemu je mletačko brodovlje pretrpjelo znatne gubitke. U ratu između Fridriha Barbarosse i pape Aleksandra III., saveznika Lombardijske lige, godine 1176. u vodama Savudrije odigrala se bitka u kojoj su sudjelovale mletačke galije pod zapovjedništvom dužda Sebastiana Zianija i Nicole Contarinija. Protivničko brodovlje sačinjavale su galije pod zastavom Genove i Pise, a pod zapovjedništvom Barbarossinog sina, budućeg cara Otona IV. Povjesničari osporavaju istinitost ovog događaja, ipak predaja kaže da su pobjedu odnijeli Mlečani. Bitku je ovjekovječio Jacopo Tintoretto.

Crkva Svetog Ivana Evanđeliste obnovljena je 1826. godine na temeljima starije trobrodne romaničke crkve, što ukazuje na brojnije stanovništvo u proteklim stoljećima. Zvonik je sagrađen 1869. godine. Pri rekonstukciji potpuno je srušena građevina iz XI. stoljeća zajedno s bočnim brodovima. Sačuvana je jedino krstionica iz 1678. godine.

U okolici Savudrije nalaze se brojne “stancije”. Radi se o posjedima s pripadajućim stambenim i gospodarskim objektima. Među njima valja spomenuti Stanziu Grande ili villu Cesare, Volpariju i Frančeskiju, čija imena potječu od prezimena vlasnika. Godine 1804. austrijska vlast pripojila je Savudriju općini Umag. Naglim razvojem turizma naselja Bašanija, Borozija, Savudrija i Volparija čine gotovo jedinstvenu cjelinu. Bašanija je južni dio savudrijskog poluotoka, najzapadnijeg djela Istre. Na tom se lokalitetu nalazi svjetionik sagrađen 1847. godine. Visok je 36 metara, a građen je iz kamena. U noćima normalne vidljivosti, svjetlosni se snop vidi u cjelom akvatoriju tršćanskog zaljeva.

 

Vrijeme

  • 17°C 11°C 21.09.2017 Četvrtak
  • 19°C 12°C 22.09.2017 Petak
  • 20°C 12°C 23.09.2017 Subota

izvor: meteo.hr