Ured gradonačelnika Grada Umaga, 52470 Umag, Giuseppe Garibaldi 6, P.P. 101

Besplatni telefon: 0800-200-145

tel. © (++385) 052/702-953; 052/702-900 fax:052/741-967

e-mail: ured-gradonacelnika@umag.hr

Lovrečica

Naselje Lovrečica ime duguje crkvi sv. Lovre smještenoj u samom središtu naselja. Crkva je u srednjem vijeku izgrađena na ostatcima antičkih zidova.  O antičkim građevinama koje su zauzimale veći dio današnjeg naselja svjedoče ostatci arhitekture s zlatnim mozaicima, ciglenim i kamenim podovima te natpisi, grobovi i cisterne rasute po prostoru naselja. Jedna takva cisterna i danas je vidljiva uz samu obalu na južnom dijelu naselja. Kada je točno izgrađena i kako je izgledala prvotna crkva Sv. Lovre, ne zna se.

Lovrečica je zbog svog specifičnog zemljopisnog položaja u prošlosti bilo predmetom čestih sukoba između umaške župe i novigradske biskupije. U Srednjem vijeku Lovrečica postaje predmetom feudalnih interesa i 1037. godine Car Corrado II poklanja je ljubljanskom biskupu Ivanu kako bi spasio siromašnu novigradsku župu. Biskupi su imali potpunu nadležnost nad okružjem i osim na desetinu imali su prava i na travarinu. Odlučivali su i o ishodu građanskih parnica i zločina podanika u kuli koja je danas uništena, a nalazila se uz more. Godine 1519. tu moć odlučivanja preuzima podestat iz Umaga koji ju zadržava do pada Venecije. Zbog pada stanovništva na čitavom području, čiji su uzrok bili stalne epidemije i ratovi, Venecija je dovela obitelji različitog porijekla pretežito iz područja koja su bila u turskim rukama. Te su se obitelji vrlo rado nastanile privučene bogatstvom tla i raznolikošću plodova koje je ono nudilo. Lovrečica je 1630. godine ponovno svedena na nekoliko desetina stanovnika zbog kuge koja se širila preko venecijanski pomoraca i koja je pogodila obalne gradove i mjesta uz more. (Rino Cigui)

Prostor, koji se danas zove Staro groblje zapravo je kosturnica nastajala prilikom svih obnova crkve, zaključno s krajem 19. st., kada je groblje, koje je u srednjem vijeku zauzimalo mnogo veću površinu, bilo smanjeno radi značajnijeg povećanja i obnove crkve. Današnja crkva pačetvorinastog oblika, opremljena je s tri mramorna oltara ukrašena palama. Cijelu je unutrašnjost oslikao 1930. god. Karlo Gobbis, stvarajući naivnu iluziju drugačijeg prostora. Kamena krstionica za svetu vodu (acquasantiera) iz 1712. god. kao i crkvene orgulje iz 1733. god., najznačajniji su pokretni inventar crkve. Orgulje, rad Gaetana Amigiazzija iz Verone, izvorno su rađene za venecijansku crkvu S. Giorgio Maggiore, ali su već 1867. god. donesene u Dajlu da bi ih 1910. god. Giovanni Cella prenio na današnje mjesto, u crkvu Sv. Lovre. Zvonik podignut 1893. god., samostalna je građevina. Arhivski podatak o kupovini manjih zvona, prije te godine, govori u prilog postojanja preslice na starijoj crkvi.

 

Izvor:

tekst: Monografija Grada Umaga, 2012.

fotografija: Neven Jurjak